Mnogo puta u zivotu zastanem I u tom trenutku me muce mnoga pitanja.Radio sam to I dok sam bio mladji,ali sada kako se
priblizava kraj osmog razreda,to mi se desava cesce.Zavrsavam osmi razred za
nekoliko meseci I moje najvece pitanje je sta cu dalje?Kojim putem da krenem?
Najteze mi je odgovoriti na sva ta pitanja,a da ne pogresim.Od zivota
puno ocekujes,a zivot ti obecava malo.Cesto se pitam sta ce biti sa mnom
kada odrastem. To je odluka koju sam
moram da donesem I da dobro razmislim kojim
putem da nastavim dalje,da koracam kroz svet djackog doba.Znam da to nije
jednostavna odluka,jer od nje zavisi moja buducnost, moj zivot.Ja u masti svoje
buducnosti zamisljam sebe kao coveka
koji ce imati svoj dom,svoju porodicu,cija ce buducnost biti spontana I puna
zivota. Dok sad jos zavisim od roditelja I okoline koja me okruzuje.Ja sam jos
uvek u nedoumici kuda da krenem.Imam neke opcije u glavi.Kao mali zeleo sam
da postanem veliki dizajner .Ali to je
sve velika masta. Jas am razmisljao nocima I danima I dosao sam do zakljucka da
mi je najbolje da nastavim dalje u medicinsku skolu.To sam izabrao jer cu upoznati nove prijatelje,a I bicu tamo
gde volim.Ovo jos uvek nije konacna odluka,ali je najverovatnija.
Svesan
sam toga da stojim na jednoj raskrsnici I da moram da se odlucim kojim cu putem
da krenem,jer od te odluke zavisi moja buducnost I moj zivot.Ja sam doneo svoju
odluku I nadam se da nisam pogresio.Sa
svojih petnaest godina doziveo sam svakakve stvari,lepe I ruzne,zato vas molim
da razumete petnaesto-godisnjaka I da nas podrzite kada budemo sa ponosom,ali I
sa suzama u ocima rekli:,,ZBOGOM MOJIH PETNAEST GODINA``.